Praznik Sv. sveštenomučenika Atinogena dan je kada se brojni žitelji Crne Gore i Hercegovine saberu u hramu posvećenom tom svetitelju na Vučjem Dolu kod Nikšića. Svetu arhijerejsku liturgiju u vučedolskoj crkvi služio je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije s brojnim sveštenstvom i monaštvom uz učešće vjernog naroda s kojim je osveštan i prerezan slavski kolač povodom hramovne slave.
Sv. Atinogen postradao je početkom 4. vijeka, u vrijeme cara Dioklecijana, i duhovni je zaštitnik i pokrovitelj Vučjeg Dola gdje se prije 142 godine odigrala jedna od najznačajnijih bitaka crnogorsko-hercegovačke vojske sa Osmanlijama. Besjedeći vladika je kazao da je velika razdaljina od svetiteljeve smrti do slavne bitke, i geografska od Sevastije jermenske do Vučjeg Dola, ali da smo uvjereni da je Sv. Atinogen našim precima u 19. vijeku, kada su ratovali za oslobođenje svoje otadžbine i za ujedinjenje cijelog srpskog naroda, s neba pomogao i ukrijepio hrabre junake i vitezove koje je predvodio knjaz i gospodar Nikola Petrović.
-Ne možemo drugačije shvatiti, ni razumjeti slavnu pobjedu osim kao dar milosti božije, a Bog daje svoje darove onima koji u njega vjeruju, koji ga prizivaju čista srca, koji ljube svoju braću, koji grade mir među braćom, a tada je bila i ljubav i sloga, jedna misao jedno osjećanje između Crnogoraca i Hercegovaca. Nije bilo druge misli nego misli za oslobođenje, da se zaštiti vjera pravoslavna i da se oslobodi otadžbina, da se ujedini srpski narod od Crne Gore do Beograda, do Bosne, Makedonije. To je bila misao naših predaka, i bilo je jedno osjećanje i jedna molitva i zato je Bog pomagao i izveo na istorijsku scenu takve ličnosti, rekao je episkop Joanikije.
I podizanje hrama na Vučjem Dolu divna je i značajna pobjeda i ohrabrenje narodu Crne Gore, Hercegovine i šire, pogotovo u ovom vremenu kada se zagovara ostavljanje naše istorije u prošlosti.
-To nam govore prvo ovi iz Evrope koji dođu, a onda i naši kao papagaji za njima to ponavljaju. A oni koji dolaze iz Evrope to ne govore svojim narodima nego njeguju i poštuju i čuvaju svoju istoriju i ponose se njome. A nas nagovaraju da ostavimo svoju istoriju i još nam govore da imamo premnogo istorije. Istorija se zapravo utkiva u sadašnjost i u budućnost, pa onaj ko misli na svoju sadašnjost mora da misli i na svoju prošlost. Gradimo budućnost na svom temelju, sa svojim vrijednostima, njegujući svoje pamćenje, korijene, čuvajući lijepe uspomene na naše pretke, istakao je vladika.
Na glasovitom i hramom osveštanom Vučjem Dolu, besjedio je i akademik Miro Vuksanović.
Trebalo bi svake godine na praznik Sv. Atinogena, rekao je Vuksanović, iz Saborne crkve Sv. Vasilija Ostroškog, koja je podignuta u slavu crnogorskih i hercegovačkih junaka, donijeti metalne ploče i čitati njihova imena jer se iz njihovih smrti digao slobodan život, a njihovi primjeri dodiruju vedrinu nebeske slave.
-Trebalo bi odavde s pobjedom, kakvih je malo u srpskoj istoriji bilo, pokazivati kako su se u potkovici bile rasporedile četiri brigade, kao četiri kraka u velikom krstu od ljudi. Pod gospodarskom komandom knjaza Nikole i četiri brigadira čija su ovjenčana imena Bajo, Jole, Peko i Petar, sa 17 crnogorskih i 11 hercegovačkih bataljona, kako su se sasjekli sa osmanlijskom vojskom nekoliko puta brojnijom, s rezultatom koji samo viteško čudo može da ostvari. Jer je 70-ak Srba poginulo, dvaput toliko je ranjeno, a na protivničkoj strani bilo je četiri hiljade mrtvih i ranjenih, s ubijenim Selim-pašom, zarobljenim Osman-pašom, odbjeglim Muktar-pašom, s izgubljenim oružjem i zastavama i 174 oficira koji su ostali na bojištu, besjedio je, između ostalog, akademik Vuksanović.
Tokom svete službe brojni vjernici pristupili su svetoj čaši pričešća, a imali su priliku i da uzmu blagoslove od svetogorskog monaha Konstantina, koji je juče molitveno učestvovao u liturgijskom sabranju na Vučjem Dolu.
B.B.

Narod ne priznaje nametnute granice

U ime Udruženja Banjana i Rudinjana „Vladika Sava Kosanović“ prisutnima se obratio Ratko Krivokapić koji je istakao da narod Crne Gore i Hercegovine, koje spaja Vučji Do, nikada nijesu, niti će priznati nametnuti granice.
-Daće Bog da i ovaj narod jednom prilikom ponovo bude zajedno, jer mi smo jedinorodni, jednovjerni narod, svi smo braća zato se i sabiramo i okupljamo ovdje da njegujemo svijetle tradicije, da se podsjećamo naših slavnih vitezova, predaka i junaka. Ko smo mi nego isto što i naši preci jer u nama teče njihova krv i samo se pretače s koljena na koljeno, kazao je Krivokapić.

Bogat program

Organizator ovog–odišnjeg sabranja na Vučjem Dolu bio je Odbor za organizaciju slava manastira Kosijerevo i vučedolskog hrama, koji je dio Udruženja „Vladika Sava Kosanović“. Uz trpezu ljubavi, pripremljen je i bogat kulturno-umjetnički program u kojem su učestvovali muška i ženska pjevačka grupa Udruženja „Vojvoda Vlatko Vuković“ iz Bileće, mali-veliki guslari Jelena Miljanić i Dejan Miličević, ženska izvorna pjevačka grupa iz Banjana i recitator Predrag Janičić.

Hram bratske sloge i ljubavi

Vladika Joanikije zahvalio se juče svima koji su požrtvovano učestvovali u gradnji crkve na Vučjem Dolu, kojom, kako je rekao, pokazujemo da nijesmo zaboravili svoje pretke.
-Nije bilo lako podići ovaj hram koji je izgradila sloga i žrtva i bratska ljubav. Veliki je broj onih koji su se ovdje ugradili, mi njihova imena pominjemo i u knjige pišemo i svakako oni su to zaslužili. Gradnjom ovoga hrama ovdje je počeo da se vraća život, toliko divnih sabora je bilo, toliko značajnih kulturnih događaja, štampane su lijepe knjige o Vučjem Dolu i o bici, o ljudima i junacima tog vremena. Narod koji čuva svoje korijene, ima svoju tradiciju, koji ima svoje svetinje, svoje junačke, hrabre i čestite pretke nikad propasti neće ako to čuva. Tome nas uči i Vučji Do, rekao je episkop Joanikije.